Moja plva bubuljičica

Samo da vam kažem da uživam kod svoje kućice. Samo spavam, jedem i kenjam.

Dobio sam i plvu bebi bubuljičicu.


Spavao sam sa mojom tetkicom na vejiki krevet. Ona me nonstop dira, ne mogu ni da pawam ko čovek. Samo me štipka i pipka. Moja mama rekla da će da je ubije ako me probudi.  Tetkica mi je kupila plišanog medu.

Mama me brine. Celu noć je imala temperaturu. Tata je morao da ode da mi kupi hranu u sred noći.

Jupiiii video sam svet!

7.septembar

Jeeeeee! JUPI Jupi jeeee! Napokon civilizacija. Izašao sam iz bolnice. Napravili su izuzetak i pustili me u nedelju.  TO!

U 13h su po mene došli moj tatica, tetkica i bakica. Strpljivo sačekali onu tetuu da me obuče,  a onda napokon krenuli u svet. Mada ja sam sve vreme dremao dok sam se vozio do kuće. Mnogo mi je bilo vruće, a oni mi obuli i čarapice. Naspavao se, dobio neku lovu da kupim devojčicu i seku (seke se ne kupuju! Seke donose rode, ali mama kaže da neće da zove rodu), onda probudio da sisam. I onda sam zaebawao do 23.30. Nisam hteo da spawam. Gledao sam. Sve oko mene bilo je novo. Nisu tu više bile one sestre medicinarke. Neko me je stalno bubio, štipkao, mazio, slikao, tepao...  Svi su se vrteli oko mene.

Tata je učio da me oblači. Videćemo kako će se snaći. Ja sam mnogo nemiran, čas se iskolebam iz povoja.

Kažu da ličim na mamu. Isto se mrštimo :)

Tetkica ne sme, još uvek, da me nosi. Dali su me, a ona je samo sedela. Ne sme da ustane. Plaši se. Hehehe....ma nosiće ona mene, samo polako.

Oću kući!

Nisu nas pustili danas :( Mama ima temperaturu. Mleko pijem iz flašice, ne smem da sisam. Mami su radili razne testove.
Tata i deka su mi sredili sobicu. Popeli krevetac na sprat. Svi su me očekivali.
Ako mama nema sutra temperaturicu, trebalo bi da nas puste kući u subotu. Nadam se.

Btw, Ne verujem da ću imate braće i sestre.

Razmažen sam pa šta?

Danas sam napredovao. Ne znam stvarno koliko, nemojte da me pitate. Ko da je to bitno, par grama tamo vamo. Samo nas nervirate. Mama je dobila temepreturicu sad se brine da nas ne puste sutra kući. 37.2 pih ko da je to neka temperatura. Nego se ona nervira i naguraće još veću.
Izašla je danas, za vreme posete, samo na 2 minuta. Nervozna. A pre toga me je presvukla i bio sam miran. Zvonio joj je telefon jer sam ja počeo da plačem kao lud. Mnogo sam razmažen izgleda. Ne dam mami ni 5 minuta da me napusti. Ustala je i rekla „Namerno mi to radi!“. Naravno, da je namerno, pa ukapirao sam kad je vreme posete, nisam ja mutav. Da ona leži pored mene spavao bih 2,3 sata, ovako moram da se derem kad me ostavi.

 

Smršao sam !

50 g! :) Merili su me danas. Kažu da nisam napredovao, mršaviji sam za čitavih 50 gramića. Ja reko’ da doteram liniju, kad ono „možda nećete da izađete u četvrtak“. Rastužili su mi mamu. I onako je boli ranica, glava, leđa...još joj je to trebalo. Ali vadili su mi posle krv i kažu da je sve uredu, super sam. Pa bwe jel oni vide koliki sam ja, jel sad odma treba da porastem i krenem u grad? :) Sad sišemo malo više, budimo se i ručkamo na svakih 2 sata. Pošto brzo zaspim na maminim grudima dobijam mleko i u flašici kao repeta.

Mamu sam danas pustio samo 5 minuta da vidi posetu. Posle sam je zvao iz sveg glasa. Ovako: 

 p.s. vidi kakvu rupicu imam na obrazčiću.