Mali veliki nemirko

Nisam vam pisao odavno. Rastim nemam vremena :) Saznajem brdo novih stvari. Puzim, skačem kao kengur, a naučio sam i na kolena da se dižem. Kada izađem u šetnjicu ne spavam više, nego gledam devojčice. Bio sam i kod bake u vrtić, da vidim drugare. Folirao sam se. Pravio sam se da sam dobra beba, mirna. Ćutao sam i zbunjeno posmatrao.

Danas sam pio nes kafu. Teta skuvala za mamu, deku i nju. I zeza me kao i uvek, kao daje a ne daje. E, zamislite baka uzela šoljicu i dala mi da gucnem. Prvo sam se uplašio šolje i počeo da plačem, a onda sam plakao da mi daju još. Oću ja sam da držim i ližem šolju!

Šta ćeš kad volim sve da probam. Ručkam sve živo, i što treba i što ne treba. Spanać, rotkvicu, bananu, jabuku, plazmu, krušku, pelenu, patkicu, flaše, čaše, mobilne, slike, nameštaj, daljinski, cipele, lopte....

Mnogo se smejem, neću da spavam, neću da sedim, neću da ležim, samo bi da šetam i skakućem. Mira nemam.

Bio sam pre par vikenda u selo kod matorih baka i deka. Bio sam i u poseti kod bata Luke. On je mlađi mesec ipo od mene. Mnogo fina beba, mirna. Dirao sam ga i pričao mu. On samo ćuti, ne znam šta mu je, što je tako miran, što malo ne aktivira mamu i tatu, izgubiće kondiciju. Ja sam moje doterao u top formu. Mama ne mora da vozi bicikl, od kako ima mene doterala je brzo liniju.

Krevetac su mi izbacili, jer sam veliki postao za njega. Udaram glavom, a i sad bi se podigao i ispao. Plitak je. Sada spavam u gajbici. Još malo uspeću i drugom rukicom da se uhvatim i u njoj ustanem. Moram da dohvatim onu muzičku vrtešku. Mene su mislili da zeznu pa je sklonili na visoko. Biće moja! Samo još malo...

Volim da gledam Sunđer Boba sa tetom.

Mami uporno pokušavam da skinem naočari, a ona mene da poljubi.

Bacam petaka.


žurkaaaaa

 

 27.02.2009

Danas mi je rodjendan. Punim 6 meseci. :) Baka Lepa mi je napravila torticu sa bananama, mama pitu sa sirom i čekam ostale poklone. Baba Winks mi je kupila hulakopkice, teta i drugar ramče, neku paru – ovo ono, i tako isplati se, slavim ja svaki mesec :))

Sutra idem da snimam kukove i kod moje tete na rođendan. Poneću joj plazmicu.

 

28.02.

Bio sam rano na snimanju kukova. Ali ja se i onako budim u 7, tako da mami i tati ne treba drugi alarm. Imam pelene višak, tako da smo se sada toga otarasili pa mogu lakše da vrtim guzom. One bebe u bolnici su baš smor, ne zezaju mamu i tatu kada se oblače, mirne. Jedino je bilo zabavno što sam se gledao sa jednom devojčicom.

Popodne sam otišao po tetkicu na posao, da je povedem u šetnju. Ali, kao po običaju zaspao sam uz put. Volim kad izađem na vazduh da odremam malo pa to ti je. Onaj moj avion super sa dremku.

Kući sam oduševio tetu kako sedim. To je novo. E, da, znam i unapred da puzim. Naučio sam još pre nego što su mi skinuli ono široko povijanje. Bacam se kao žabče. Najbrže stignem do mobilnog. Sada mi je bez pelena mnogo lakše, vrtim se, uvijam, protežem...

Dobio sam i patičice od tete. Starke brate :)

Volim da mi se priča, da sam u centru pažnje, ne volim kada me zapostave, ostave u gajbici, volim da se šetam, sve da vidim, registrujem, pipnem, oližem... A vi razgovarate na mobilni? Ja bi njega pojeo za užinu.

Šta još da vam kažem osim da jedva čekam da se dokapam tetinog aparata!

.....xoxoxox......

Za lep dan

 Rastem. Rastem. Još malo pa ću da ustanem. Puzim unazad ali kad stave telefon ispred bacam se da dohvatim. Trudim se. Sad, 28mog, nadam se da će mi skinuti pelenice za široko povijanje, pa ću moći i napred da se opružim.

Saznajem sve više i više. Volim telefone. Volim kesu. Volim toblerone.

 

 

Ovo sam ja čarobnjak sa svojom kapom. Posle sam pozajmio kapicu i mojoj devojci zekici.

Ručkam voće, meso... Više sam ljubitelj mesa. To se bogami baš dobro nakrkam. A i majmunu sa grane kradem banane.

Čokoladu mi još ne daju, al zato dobijem kutiju pa se borim sa njom.

Smejem se...mnogo smešno :))

Obožavam da se nosim i ljut sam kad me kuliraju.

Fudbal i košarku sam već počeo da igram.

Ovo su samo neke moje januarske face. To vam poklanjam za lep dan.

Vejikiiiii Ale

Danas sam ponovo išao na kontrolicu, merenje, vakcine... Porastao sam 10,5 cm za mesec dana. Kaže teta doca da ću biti baš vejiki momak. Lepo sam ja rekao košarkaš i već počeo da treniram. Imam loptu, videli ste. Kilaža mi je sada na 8010 g. To je sasvim ok. Neću da budem debeljuca. 
Primio sam 3 vakcine. Taman me je doktorica pohvalila kako nisam plakao jer ta vakcina baš boji, i ja zaplačem na poslednju. Razmaženko sam pravi. A mogao sam da ispadnem heroj. Ma...bliga me! 
Rekli su mi da mogu da počnem da jedem supicu od sargarepice, krompir, tikvicu. Mmmm...šta li je to?
 

Teti i mami se pričinilo da sam rekao „NE“ nekoliko puta. Hmm..dal je to moja prva reč?

I dalje volim da slušam pesmice, pevam, nosim seeeeeeeeeeeee...

Stvari su mi male.

Dobio sam ogradicu od starog deke. Stalno me trpaju u nju. Nekada sam miran, nekada ne. Pa ne mogu stalno ja da uživam sam, a oni da rade šta hoće, mora i ja da ih zajebavam da me nose i nose i noseeeee... 
A ta ogradica je kao pokretan krevetac, tako da mogu da ga nosim sa sobom kada dođem kod tete. Onda u njenoj sobici pravimo igraonicu. Rasprostrem se kod nje, pokupim joj sve igračke, razbacam rekvizite na sve strane i uživancija.
 
Volim velike balone! Ali još uvek nisam uspeo da strpam u usta ni jedan. Pokušavam ahaa..

Tetka se hvali i dalje mojim spotićem. Dosada.
 
 

Meda Brundo

Imam i svoju omiljenu pesmicu. Imam i spotić. I glavni sam dasa :)